|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dajana
tena
disco bar TRUCK
Sonia
twilight world
ena
Bara
Untached girl =D
Vrijeme leti tako brzo. Tako prokleto brzo. A ja se iznova vraćam na počekat. Kako god pogledas. Na koju god situaciju.
Zelim nazad, a to je neuspješno.
Cinim mnogo pogrešaka. Neke shvatim, al ih opet cinim jer mi se sviđaju. Zeljela bih biti flegma.
Pogotovo sad. Treba mi to. Sve me dira.
Duboko sam usla u tu vecu stepenicu. Tu tako zvanu stepenicu zivota. Sada sam svoja. Koliko god to mislila, opet nisam. Znam da nisam. I necu biti jos godinu dana. A mozda i vise. Tko ce znati..
A jos sam dijete. Jos ne zelim odrasti. Ne zelim iz okrilja obitelji. Ne zelim u taj okrutni svijet koji me vrijedja. Stalno, iznova.
Neke zelje su mi se ispunile, al uz sve lose, padaju u zaborav.
Mozda sam sve lose trebala davno izreci, izbaciti. Obrisati.
Nisam trebala sutjeti, nikada. Kajem se sada. Boli, i tesko je napredovati.
I sada kazem, ali to nije to. Nikako. Stoji. Jos uvijek.
Kamen je. Duboko ukorjenjen.
I nisam sama u ovom tijelu. To sad tek znam. Bore se dvije, tri mozda i vise osoba.
Mozda tako treba da bude. Mozda je tako kod svih. Ali ja ne znam. Nitko o tome ne govori. A mene vrijedja.
Zasto? Kod mene? Zasto ne ode? Pobjegne? Odleprša kao mnogo toga prije...
Ah ljubav...
To vjecno pitanje... Ta vjecna bol...
Ne mogu preci preko njegovih dodira, nikada.. Prljavi su, udaraju me... Drze i ne pustaju...A-a...nikako, nikada...
Da taj dan nisam izasla van, da sam odlucila sjediti...da sam otisla doma...da me barem mama ranije zvala...DA BAR!
Sada bih i ja imala ljubav, sada bih i ja znala kako je voljet nekoga tko moze biti s tobom.. Sada ne bih bila ovo!
Zenu to boli...Al oni to ne znaju. Zenu to obiljezi za cijeli zivot. Njima samo prodje...
Gadis mi se!!!! Imas dijete...nadam se da ce biti sretno, pored takvog oca... -.-''
Sada. Napadaju me. Osjecam se cudno jer nikad nisam bila meta muskih pogleda. Izbjegavala sam ih. God, nisam se htjela javljat na telefon. Izbjegavala sam sve muske kontakte, ukljucujuci i razgovor...
A sada me bombardiraju, guse..opet...nanovo...
A slike se samo vracaju, umjesto da odlaze...
Kako nekom decku, finom i dragom, objasniti zasto ne mogu biti s njim?
Kako mu prizat da prezirem njegov rod? i njihove postupke? da mi se gade i da ih ne mogu progutati?
Ali nisu svi ni dobri...ne...nikako...lazu, varaju...
A i ti... Promijenio si dlaku, ali ćud ne!
A ne zelim te!!
Jedini kojeg bih mogla podnjet, i zaboraviti na to, je onaj koji ne smije biti samnom! Kojem to ne dozvoljavaju! A ja ga volim...volim vec godinama...
I nikad ga prestat volit necu... Bez obzira naisla na drugoga dovljno snaznog da me zastiti...
Dio srca nikad dobiti nece...
Jane Austin...volim te, zbog snage koju mi dajes svojim rijecima...
Napisala si djela u kojima istinski mogu uzivati...i u njima mogu biti s njim...jer me tu nitko ne moze ponovno povrijediti...
srce se slama stalno..i nie to problem...ne...prljavo boli...ooo da...
